Arancini ili orancini, ušećerene kore naranče, također su tradicijska slastica. Kad se rade od limunove kore nazivaju se Limuncini. Pripremaju se, istina pun rjeđe, i od kore grejpa.

Arancini su se u prošlosti najčešće pripremali za blagdane i nudili gostima kao "bomboni". Domaćice su ih pak koristile tijekom čitave godine kao dodatak kolačima. Navodno su stari Rimljani arancine i ušećerene bademe darivali prijateljima.

Dubrovački je sir autohtoni proizvod dubrovačkog zaleđa. Zbog specifičnog postupka zrenja, tijekom kojeg se sir njeguje uljem ili se uranja u ulje i tako zrije, dubrovački se sir često se naziva i "sir iz ulja". Nekada se proizvodio iz ovčjeg mlijeka autohtone pasmine dubrovačke ovce rude. Danas se, zbog manjka ovčjeg mlijeka, najviše proizvodi iz kravljeg mlijeka, manje od kozjeg te mješavine ovčjeg, kozjeg i kravljeg mlijeka (usp. Stanišić 1969; Stanišić-Bakarić 1989 te Caput i sur. 2003).

Ušećereni bademi (bruštulani mjenduli) tradicionalni su dalmatinski desert, koji se na Badnjak, božićno jutro i na Uskrs poslužuje kao slatka grickalica, uobičajeno uz čašicu Prošeka. Poslužuju se i u ostalim svečanijim prigodama poput vjenčanja ili rođendana kao slastica ili kao sastavni dio ukrasnih aranžmana (ukrasne vrećice). Bruštulani su mjenduli prepoznatljivi suvenir dalmatinskog područja.

Dubrovački pršut tradicijska je delicija dubrovačkog kraja. Međutim, zbog male proizvodnje ostao je u sjeni "većeg brata", dalmatinskog pršuta. Još uvijek nije prepoznat niti prisutan na širem hrvatskom tržištu. Komercijalizacija i tržno pozicioniranje dubrovačkog pršuta moguća je kroz razvoj i širenje proizvodnje na zainteresiranim seljačkim gospodarstvima i mesarsko-obrtničkim objektima Dubrovačko-neretvanske županije, a u skladu s dolje definiranim uvjetima i tehnologijom proizvodnje.